LOGOS Učiteljica

Što učiniti kada vaše dijete ima manjak samopouzdanja?

 

Što učiniti kada vaše dijete ima manjak samopouzdanja? Kako reagirati i pomoći mu da se usredotoči na pozitivne stvari, bile one vezane za školu ili za život općenito?

Sigurno vam se dogodilo da čujete vaše dijete kako izražava nezadovoljsto samo sa sobom ili da smatra kako nije dovoljno dobro u nekom području ili da neće biti dovoljno dobro u nečemu u čemu se želi okušati. Smatra da nema potrebne kvalitete te samim time odustaje bez da je uopće pokušalo. Ponekad se to događa često pa utječe i na normalno funkcioniranje te ga spriječava ili koči u mnogim situacijama za koje znate da ih može svladati kada bi pokušalo.

Važno je dijete osvijestiti o vlastitim kvalitetama i pomoći mu da ih samo prepozna. Treba izbjegavati negativne kritike i isticati dobre kvalitete koje ono posjeduje. Umjesto da mu kažete kako je nešto krivo napravilo, recite mu da cijenite njegov trud, pohvalite njegovu posvećenost, ali mu uz to dajte koristan savijet, na primjer kako bi to izgledalo bolje ukoliko bi se napravilo na ovaj ili onaj način. Već znamo kako djeca kopiraju ponašanja odraslih i sukladno tome sami stvaraju mišljenja, pa ako djetetu budete neprestano govorili kako nije dovoljno dobro ili kako nešto što radi ne valja, ono će samo imati takvo mišljenje. S druge strane oni oni mogu kopirati i pozitivna to jest poželjna ponašanja. Svakako će, ako vidi da vi cijenite ono što radi, i samo znati cijeniti svoj uloženi trud.

Dobar primjer za ovu temu je dječak koji je sam za sebe mislio da je sramežljiv iako to nije bio. Pri upoznavanju novih ljudi nije bio odmah otvoren za razgovor, već mu je trebao trenutak da sagleda što se oko njega događa. Odrasli su na njegovo ponašanje odgovarali kako je on sramežljiv i da  zato ne želi odmah sa svima razgovarati. Dječak je upamtio riječ „sramežljiv“ i kada bi ga majka zamolila da nekoga nešto upita, pa čak i ljude koje poznaje, on bi odgovarao na to da ne može, da je on sramežljiv, što svakako nije bio jer je nije pokazivao znakove sramežljivosti ni u kojoj drugoj situaciji. S vremenom je majka počela ispravljati ljude kada dječaka nazovu sramežljivim te pred njim govorila kako on nije sramežljiv, već mu samo treba trenutak prije nego nešto napravi. Dječak je s vremenom prestao misliti da je sramežljiv te je normalno funkcionirao u takvim situacijama, iako samo ponekad tražeći „trenutak“ da se prilagodi situaciji.

U ovom primjeru vidimo kako djeca lako reflektiraju naša ponašanja i kako to utječe na njih. Zato je važno dijete pohvaliti kada je nešto učinilo dobro, a ne to prešutjeti jer se to podrazumjeva i samo govoriti kada nešto napravi loše. Svima nam  je u cilju da imamo pozitivne mlade ljude koji grade svijet oko sebe i stvaraju svoju budućnost, a to mogu samo ako imaju dovoljno vjere u sebe.