U našem radu s djecom uvijek svako dijete sagledavamo cjelovito i prilagođavamo se njegovim potrebama. Znamo da je svako dijete drugačije i da zahtjeva poseban pristup. Naravno, to nije uvijek moguće, posebice kada sagledavamo situacije u školi. Djeca su često primorana raditi sve na jednak način kao i ostali učenici u razredu i učiti na jednak način. Znači li to da su neki učenici onda manje uspješni od drugih ili da su im mogućnosti slabije?
Osvrnemo li se konkretno na pisanje testova za koje je većinom predviđeno 45 minuta, možemo se zapitati je li svakom učeniku to optimalno vrijeme za pokazati znanje. Možda neki učenici stvarno znaju, ali ne funkcioniraju dobro pod vremenskim ograničenjem ili pritiskom. Možda se neki bolje izražavaju pismeno, a neki usmeno. Trebaju li onda svi imati jednake uvjete?
Znamo da postoje različiti tipovi učenika i da ne odgovaraju svima jednake metode, kako učenja, tako ni provjeravanja. Što bi se dogodilo kada bi svaki učenik bio ispitan na način koji baš njemu odgovara? Bi li se u tom slučaju iz svakog učenika izvukao njegov maksimum ili bi u razredu zavladao nered?
Zanima nas i vaše mišljenje, slobodno nam pišite!